4. Dani Marije Jurić Zagorke održavaju se od 23. - 27. studenog 2010., program se odvija u memorijalnom stanu M. J. Zagorke na zagrebačkom Dolcu br. 8. Organizator programa je Centar za ženske studije u Zagrebu. Program je otvoren u utorak 23. studenog konferencijom za novinare, u srijedu je organizirana studentska kreativna radionica "Zagorka, neka druga žena, ja". U četvrtak je dodijeljena Nagrada za studentski rad na teme žena, odnosno rodne problematike, a u 18 sati predstavljeno je čitanje Zagorkinih pisama.
Centar za ženske studije u suradnji sa Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 26. i 27. studenog organizira znanstveni skup "Marija Jurić Zagorka - život, djelo, naslijeđe / Feminizam, antifeminizam, kriza". Šetnja Zagorkinim tragom po Zagrebu predviđena je u subotu u 14 sati.
Centar za ženske studije u suradnji sa Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 26. i 27. studenog organizira znanstveni skup "Marija Jurić Zagorka - život, djelo, naslijeđe / Feminizam, antifeminizam, kriza". Šetnja Zagorkinim tragom po Zagrebu predviđena je u subotu u 14 sati.
Memorijalni stan M. J. Zagorke, Dolac br. 8
Čitamo Zagorkina pisma - sjećanja jedne novinarke
U četvrtak u 18 sati predstavljeno je čitanje Zagorkinih pisama, gdje je novinarka Dijana Kučinić (Večernji list) podijelila svoja sjećanja na susret sa Zagorkinom prijateljicom Šteficom Vrbanić. Dubravka Vidović utjelovila je lik Zagorke, čitajući njezina pisma.
Nikad ispričana priča o posljednjim danima života 1. hrvatske novinarke i najčitanije hrvatske književnice, otkrivena je preko pisama sa Zagorkinom prijateljicom Šteficom Vrbanić.
Novinarka Dijana Kučinić opisala je susrete sa Zagorkinom prijateljicom u njezinom stanu na Marulićevom trgu, pokazala je fotokopije Zagorkinih pisama upućenih Štefici Vrbanić.
Marija Jurić Zagorka upoznala je Šteficu Vrbanić preko njezine majke s kojom je Zagorka bila dobra prijateljica. Zagorka je voljela mlade, voljela se družiti s njima i tako se zbližila sa Šteficom.
Zagorka, kao starica, bila je siromašna i nije imala nikakvih prihoda te je dala oglas u novinama gdje traži podstanare koji bi se brinuli za nju. Na oglas su se javili dvojica, Leo Car i Nikola Smolčić. Umjesto da joj pomognu u posljednjim danima života, Zagorka je bila zlostavljana, pokradena od strane svojih podstanara. Mišljenje je Štefice Vrbanić da su Car i Smolčić bili namjerno poslani agenti koji su imali cilj Zagorku držati pod kontrolom zbog njezine slobodoumnosti i isticanja hrvatskih ideja, koje mnogima u to vrijeme nisu odgovorale.
Nekoliko puta prilikom posjeta Štefica je Zagorku našla u modricama. Zagorka je bila promrzla, gladna i bojala se svojih sustanara.
S obzirom na to da su sustanari Zagorku držali u izolaciji, ona je s balkona na tržnicu bacala kuverte sa pismima koje su kumice dostavljale Štefici Vrbanić na Marulićev trg.
Misterij Zagorkine smrti
Štefica Vrbanić smatrala je da je Zagorka pokopana pod gomilom laži.
Novinar Aleksa Vojinović na dan Zagorkine smrti posjetio je Zagorkin stan na Dolcu br. 8, od Zagorkinog sustanara Lea Cara saznao je da je Zagorka umrla sjedeći na krevetu, te da su je takvu našli ujutro. No, kasnije je u novinama objavljeno da je Zagorka umrla ležeći, u snu. Siguran je jedino datum njezine smrti, 30. studenog 1957. godine.
Marija Jurić Zagorka u svojoj oporuci napisala je kako svu svoju imovinu, svoje rukopise, knjige, pisma ostavlja Društvu novinara. Štefica Vrbanić bila je svjedok pri sastavljanju Zagorkine oporuke, no oporuka je nestala i nikad nije pronađena.
*photos & video by Irena Firšt
o
*photos & video by Irena Firšt
