Coco Chanel - The legend and the life

"Paul Valery je znao reći: "Žena koja ne nosi parfem, nema budućnost." Stoga, bio je poprilično u pravu".
                                                                        Coco Chanel, intervju iz 1965.

Biografija modne novinarke Justine Picardie o životu legendarne Coco Chanel izašla je u rujnu 2010. godine. Modna kolumnistica Sunday Telegrapha-a otkrila je mnoge dosad neotkrivene detalje iz života Gabrielle Chanel, a biografiju je blagoslovio i sam Karl Lagerfeld, direktor modne kuće Chanel. Autorica biografije napravila je intervjue sa živućim prijateljima slavne dizajnerice, zaposlenicima, rođacima. Nećakinja slavne Coco, Gabrielle Labrunie i prijateljica Claude Delay sa Justine podijelile su sjećanja na Coco. Biografija obiluje fotografijama slavne Coco i ilustracijama dizajnera Karla Lagerfelda.

                                       
     Ilustracija Karla Lagerfelda jedne od Chanelovih bijelih haljina iz 1931.g.

Gabrielle Bonheur Chanel rođena je 1883. godine u francuskom mjestašcu Saumur, postoji nekoliko verzija o njenom rođenju i kako je dobila nadimak Coco. Jedna od verzija koju je Coco ispričala je da ju je otac zvao "Little Coco". Nakon majčine smrti, Gabrielle i njezine dvije sestre Julia i Antoinette došle su u sirotište u Aubazine gdje je Coco provela djetinjstvo i mladost. 

Noć kad je Gabrielle pjevala u kafiću La Rotonde potvrdila je njen nadimak. Pjevala je pjesmu  "Qu' a vu Coco?", o djevojci koja je izgubila svog psa (Coco - ime psa), a publika ju je prozvala Coco.

Coco je imala buran ljubavni život. Njezina prva ljubav bio je Etienne Balsan s kojim je živjela u Royallieu. Najveći misterij njihova odnosa je navodna trudnoća, je li nećak Andre njezin sin, no tračevi u vezi toga nisu razjašnjeni. Muškarac koji je obilježio njen život bio je Arthur Boy Capel, Ettienov prijatelj kojeg je upoznala u Royallieu.

Modni počeci
Coco je izrađivala šešire i otvorila trgovinu u Parizu. Njezini prvi kupci bili su Emilienne d'Alencon, (kurtizana i ljubavnica Ettienea Balsana), Suzzane Orlandi i Gabrielle Dorziat. Obrt je postao uspješan i trgovina se preselila na luksuznu parišku adresu Rue Cambon, gdje se i danas nalazi House of Chanel.
1920. Coco je dizajnirala malu crnu haljinu, a 1926. godine američki Vogue  objavio je skicu Chanelove "little black dress" i Chanelova haljina postala je svevremenski modni klasik.

               Skica Chanelove male crne haljine iz američkog Voguea, 1926.g.


Chanel Number 5

1920. Coco upoznaje Ernesta Beaux-a, stručnjaka za parfeme koji je imao laboratorij u mjestu Grasse na jugu Francuske. Beaux je stvorio parfem čija je osnovni sastojak aldehyde i nazvao ga po Coco Chanel.
Zašto Number 5? Coco Chanel predstavila je svoju kolekciju haljinu 5. svibnja, 5. mjeseca u godini, smatrala je da će joj taj broj donijeti sreću.

                                               Andy Warhol, 1985.

Coco umire 1971. godine, pokopana je u Lausanne, u Švicarskoj, a njezin grob okružeje pet kamenih lavova i prekriven bijelim cvijećem, kako je i zahtijevala sama Coco. 

O slavnoj dizajnerici snimljeni su i filmovi. "Chanel solitaire" iz 1981. godine, 2 filma iz 2009. godine snimljena u Francuskoj "Coco Chanel & Igor Stravinsky" o ljubavnoj vezi slavne dizajnerice i skladatelja Igora Stravinskog, i "Coco avant Chanel" (Coco prije Chanel) s Audrey Tatou u glavnoj ulozi. 2008. godine u Americi snimljena je televizijska serija o životu Coco Chanel sa Shirley McLaine u glavnoj ulozi.

Chanelov logo, parfem Chanel 5, biseri, mala crna haljina, torbica "2.55" zaštitni su znakovi modne kuće Chanel.
Karizmatična dizajnerica ostavila je trajni pečat u modnom svijetu, i uvijek će biti primjer elegancije i sofisticiranosti i primjer ženama diljem svijeta.


"You could search forever for the whole truth about Gabrielle Chanel, and never find the last of the missing pieces; for when she cut up her history, she scattered it all around, losing some details, hiding others, covering her trail."
                                                      Justine Picardie, autorica biografije

*dijelovi knjige su fotografirani, photos by Irena Firšt 

Tko nosi ne prosi - s torbom po hrvatskim krajevima

"Ranije su cipele činile čovjeka, a danas torbice čine ženu."
                                                                             Luxury Institute, New York

U Etnografskom muzeju u Zagrebu od 25. studenog 2010. do 30. travnja 2011. može se pogledati izložba " Tko nosi ne prosi - s torbom po hrvatskim krajevima". Na izložbi su predstavljene tradicijske torbe hrvatskih krajeva iz 19. i 20. stoljeća. Autorica izložbe je Katarina Bušić. Naslov izložbe izabran je iz zapisa otočnog etnologa, svećenika Josipa Lovretića. 

Izložba je podijeljena u nekoliko cjelina: 

Mala povijest torbe, 

S tradicijskom torbom po hrvatskim krajevima, 

Muška torba-torba ženska, 

Tradicijska školska torba i neki davni đaci, 

Torba u gospodarstvu, 

Uloga torbe u običajima i vjerovanjima, 

Ornamentika i simbolika, i

Tradicija i moda.

Razvoj torbe kroz povijest odredila je potreba da se određeni sadržaj ponese sa sobom.

Torba je zauzimala važno mjesto u životu seljačkog stanovništva u Hrvatskoj tijekom 19. i 20. stoljeća. Koristila se u gospodarstvu kod obavljanja različitih poslova, zastupljena je kod muškaraca i kod žena. Nejednaka je zastupljenost u hrvatskoj tradicijskoj kulturi pojedinih područja. U planinskim krajevima torbe su u radnim i svečanim prilikama nosili i muškarci i žene. U nizinskoj i središnjoj Hrvatskoj ženska torbica se više počela upotrebljavati s prodorom građanskih elemenata u odijevanje seljačkog stanovništva, u prvim desetljećima 20. stoljeća, a muške kožne torbe koristile su se i ranije. S jadranskih otoka i uskog obalnog područja ostala je sačuvana tek pokoja ženska torbica iz 20. stoljeća.

 "Tamo gdje završava nužnost, počinje luksuz", kaže legendarna Coco Chanel. Potreba da se nužne stvari ponesu sa sobom dovela je do pojave torbi. Torba je evoluirala kroz povijest, od pletenih, kožnih, vunenih torbi kakve su nosili seljaci, đačkih "brocaka" sve do damskih večernjih torbica i skupocjenih dizajnerskih modela. Taj ženski predmet želje postao je statusni simbol.
Danas žene izdvajaju i nekoliko tisuća eura da bi u svojoj kolekciji imale Hermesovu "Birkinicu", Chanelov kultni model "2.55". 

                               Hrvatska poslovna torba dizajnerice Mine Petre

*photos by Irena Firšt

Severina u Shamballi

Severina je u petak, 03. prosinca održala promociju DVD-a "Tridesete live" i koncert u zagrebačkom klubu Shamballa. Promocija DVD-a "Tridesete live" iz beogradske Arene održana je samo za VIP uzvanike. U Shamballi se okupilo mnoštvo Severininih prijatelja, kolega i fanova. Nevena Rendeli, novinarka Nada Mirković, Ida Prester, Marijana Batinić, Petra Nižetić, Davor Gobac, Ivana Banfić, Zlatan Zuhrić Zuhra, Nenad Korkut, stilist Borut Mihalić, Lejla Filipović, Iva Jerković samo se neke od poznatih osoba koje su došle podržati Severinin rad. 
DVD "Tridesete live" sadrži snimku koncerta iz beogradske Arene, 27 Severininih hitova, 9  videospotova, karaoke, dokumentarni film "Kad se pretvorim u Severinu" i fotogaleriju. Limitirano izdanje u baršunastoj kutiji sadrži i kremu protiv bora, ruž za usne i popust u trgovinama modnog brenda Estare Culto čije je Severina zaštitno lice.

                                             Prepuna Shamballa

Nakon promocije DVD-a Severina je održala trosatni koncert. Zapalila je atmosferu svojim najpoznatijim hitovima i digla na noge vjerne fanove u prepunoj Shamballi. U potpuno drugačijem ambijentu, na klupskom koncertu Seve je oduševila sve prisutne i podsjetila naciju zašto je zovu kraljicom hrvatske estrade. 

To je bio tek njezin drugi nastup u Zagrebu, otkad je održala veliki koncert u prosincu 2008. godine u Domu sportova, povodom humanitarne akcije "Korak u život", kada je predstavila svoj novi album "Zdravo Marijo" i započela turneju. Turneju "Zdravo Marijo" Severina je okrunila nastupom u prepunoj beogradskoj Areni u listopadu 2009. godine. 

Na glazbenoj sceni prisutna od 1992. godine, karizmatična glazbenica iza sebe ima 12 studijskih albuma.  

Kao jednu od medijski najeksponiranijih osoba u Hrvatskoj, Severinu nije pokosio ni sex skandal. 

*photos & video by Irena Firšt

Otvorenje izložbe "Ivana Tomljenović Meller - Zagrepčanka u Bauhausu"

U utorak, 30. studenog 2010. god., u Muzeju grada Zagreba u 19 sati otvorena je izložba "Ivana Tomljenović Meller - Zagrepčanka u Bauhausu". Izložba je monografska, prikazuje život i rad umjetnice iz tridesetih godina 20. stoljeća. Sve materijale, fotografije i albume muzeju je donirao nećak Ivane Tomljenović Meller, zagrebački odvjetnik Marijan Hanžeković koji je svečano otvorio izložbu. Otvorenju je prisutvovalo 300-tinjak uzvanika.

Izložba je podijeljena na tematske cjeline, kronološki vodi posjetitelje kroz autoričin život od djetinjstva sve do starosti. Postavljena je u potkrovlju muzeja. Posjetitelji izložbu mogu pogledati do 31. siječnja 2011. godine.

Autorica izložbe Leila Mehulić obratila se uzvanicima riječima :  "Ivana Tomljenović Meller posjedovala je nesvakidašnju sposobnost prepoznavanja društvenih i umjetničkih trendova, pa ni njezin odabir gradova u kojima se nastanjivala nije bio slučajan. Upoznala je revolucionarni Bauhaus i Berlin, koji je bio središte avangardnog teatra, 1931. našla se u Parizu , tada žarištu nadrealizma, kojeg je godinu kasnije zamijenila za pomodni Prag, središte kubističke arhitekture i politički anagažiranih kabareta."

 Ivana Tomljenović Meller, "Koka" (1906. - 1988.) bila je kćerka posljednjeg hrvatskog bana Tomislava Tomljenovića. Pripadala je malobrojnoj skupini s područja bivše Jugoslavije koja je pohađala Školu za arhitekturu i umjetnički obrt Bauhaus u njemačkom gradu Dessau. Bauhaus je bila ustanova koja je u razdoblju od 1919. do 1933. izgradila temelje modernom dizajnu. Njezin najpoznatiji rad iz Bauhasa bila je fotomontaža "Diktatur in Jugoslawien" iz 1930. godine. Nakon Bauhausa, Mellerova je osjetila duh europskih prijestolnica, Berlina, Pariza i Praga. Osim što je bila umjetnica, Ivana Tomljenović bila je i vrsna sportašica.

                                        fotomontaža "Diktatur in Jugoslawien"

Život jedne umjetnice sažet u mape fotografija, kolaža i pisama vrijedan je dokument. 
Više detalja o samoj izložbi možete pročitati na http://www.mgz.hr/hr/izlozbe/Ivana%20Tomljenovi%C4%87%20Meller%20-%20Zagrep%C4%8Danka%20u%20Bauhausu,218.html.

*photos & video by Irena Firšt

Dani Marije Jurić Zagorke

4. Dani Marije Jurić Zagorke održavaju se od 23. - 27. studenog 2010., program se odvija u memorijalnom stanu M. J. Zagorke na zagrebačkom Dolcu br. 8. Organizator programa je Centar za ženske studije u Zagrebu. Program je otvoren u utorak 23. studenog konferencijom za novinare, u srijedu je organizirana studentska kreativna radionica  "Zagorka, neka druga žena, ja". U četvrtak je dodijeljena Nagrada za studentski rad na teme žena, odnosno rodne problematike, a u 18 sati predstavljeno je čitanje Zagorkinih pisama. 
Centar za ženske studije u suradnji sa Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 26. i 27. studenog organizira znanstveni skup "Marija Jurić Zagorka - život, djelo, naslijeđe / Feminizam, antifeminizam, kriza". Šetnja Zagorkinim tragom po Zagrebu predviđena je  u subotu u 14 sati.

                                                     
                                              Memorijalni stan M. J. Zagorke, Dolac br. 8

                                          






   


                   
Čitamo Zagorkina pisma - sjećanja jedne novinarke

 U četvrtak u 18 sati predstavljeno je čitanje Zagorkinih pisama, gdje je novinarka Dijana Kučinić (Večernji list) podijelila svoja sjećanja na susret sa Zagorkinom prijateljicom Šteficom Vrbanić. Dubravka Vidović utjelovila je lik Zagorke, čitajući njezina pisma. 

Nikad ispričana priča o posljednjim danima života 1. hrvatske novinarke i najčitanije hrvatske književnice, otkrivena je preko pisama sa Zagorkinom prijateljicom Šteficom Vrbanić. 

Novinarka Dijana Kučinić opisala je susrete sa Zagorkinom prijateljicom u njezinom stanu na Marulićevom trgu, pokazala je fotokopije Zagorkinih pisama upućenih Štefici Vrbanić.

Marija Jurić Zagorka upoznala je Šteficu Vrbanić preko njezine majke s kojom je Zagorka bila dobra prijateljica. Zagorka je voljela mlade, voljela se družiti s njima i tako se zbližila sa Šteficom. 

Zagorka, kao starica, bila je siromašna i nije imala nikakvih prihoda te je dala oglas u novinama gdje traži podstanare koji bi se brinuli za nju. Na oglas su se javili dvojica, Leo Car i Nikola Smolčić. Umjesto da joj pomognu u posljednjim danima života, Zagorka je bila zlostavljana, pokradena od strane svojih podstanara. Mišljenje je Štefice Vrbanić da su Car i Smolčić bili namjerno poslani agenti koji su imali cilj Zagorku držati pod kontrolom zbog njezine slobodoumnosti i isticanja hrvatskih ideja, koje mnogima u to vrijeme nisu odgovorale. 

Nekoliko puta prilikom posjeta Štefica je Zagorku našla u modricama. Zagorka je bila promrzla, gladna i bojala se svojih sustanara. 

S obzirom na to da su sustanari Zagorku držali u izolaciji, ona je s balkona na tržnicu bacala kuverte sa pismima koje su kumice dostavljale Štefici Vrbanić na Marulićev trg.

Misterij Zagorkine smrti

Štefica Vrbanić smatrala je da je Zagorka pokopana pod gomilom laži.

Novinar Aleksa Vojinović na dan Zagorkine smrti posjetio je Zagorkin stan na Dolcu br. 8, od Zagorkinog sustanara Lea Cara saznao je da je Zagorka umrla sjedeći na krevetu, te da su je takvu našli ujutro. No, kasnije je u novinama objavljeno da je Zagorka umrla ležeći, u snu. Siguran je jedino datum njezine smrti, 30. studenog 1957. godine.

Marija Jurić Zagorka u svojoj oporuci napisala je kako svu svoju imovinu, svoje rukopise, knjige, pisma ostavlja Društvu novinara. Štefica Vrbanić bila je svjedok pri sastavljanju Zagorkine oporuke, no oporuka je nestala i nikad nije pronađena.

o

*photos & video by Irena Firšt

33. Interliber

 33. Interliber, međunarodni sajam knjiga i učila otvoren je u srijedu, 10. studenog u 11 sati na Zagrebačkom Velesajmu u paviljonu br. 6 pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture. Na sajmu se predstavilo 250 izlagača iz Hrvatske, Austrije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Srbije, SAD-a, Velike Britanije i Sj. Irske.

Sajam je otvorio ministar kulture Božo Biškupić, a posjetiteljima se obratila i direktorica Zagrebačkog Velesajma Mirela Bartolec.

U 5 dana bit će predstavljeni novi naslovi, organizirani

okrugli stolovi, stručni skupovi i književne radionice, potpisivanje knjiga i razgovori s autorima.

Na ovogodišnjem Interliberu dodijelit će se nagrada za najbolji neobjavljeni roman godine. 

Sajam traje do nedjelje, 14. studenog, a ulaz je besplatan.

 Nudi se pregršt knjiga za svačiji ukus po sniženim cijenama. Očekuje se više od 100 000 posjetitelja, a već prvi dan paviljoni 5 i 6 vrvjeli su posjetiteljima željnima dobrog štiva. Knjige su snižene od 20 do čak 90 %, a moglo se naći  i naslova za samo 99 lipa.


Fotografije s otvorenja:

*photos & video by Irena Firšt

Proslava Dana Fakulteta političkih znanosti

U petak, 05. studenog 2010. godine Fakultet političkih znanosti u Zagrebu proslavio je 48 godina postojanja i 35 godina Studija novinarstva. Povodom Dana fakulteta u 11 sati u A dvorani održana je svečana sjednica Fakultetskog vijeća. Svečanoj sjednici prisustvovali su predsjednik RH prof. dr. Ivo Josipović,  predsjednikovi  savjetnici Siniša Tatalović i Zrinka Vrabec Mojzeš, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, prorektorica Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Ljiljana Pinter, državna tajnica dr.sc. Ivana Mrkonjić, profesori i djelatnici Fakulteta političkih znanosti i  najbolji studenti kojima su dodijeljena priznanja.

 U pozdravnom govorom novoizabrani dekan Fakulteta političkih znanosti prof.dr. Nenad Zakošek naglasio je kako je Fakultet političkih znanosti utemeljen 1962. godine kao prva politološka institucija u Hrvatskoj. Ove godine slavi se 48 godina studija politologije i 35 godina studija novinarstva. Govor je održala i prorektorica Sveučilišta u Zagrebu prof.dr. Ljiljana Pinter, koja je dekanu Fakulteta poklonila knjigu o povijesti zgrade Sveučilišta u Zagrebu. Goste je pozdravio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, bivši student politologije i izrazio nadu da će Fakultet dobiti veći prostor povodom jubilarne 50-e obljetnice postojanja 2012. godine.

Svečani govor održao je prof. dr. Ivan Šiber, umirovljeni profesor Fakulteta političkih znanosti.

Predsjednik RH prof. dr. Ivo Josipović u svom govoru naglasio je koliko je budućim novinarima i politolozima važna struka, etika i neovisnost, pohvalio je studente Fakulteta s kojima je imao prilike surađivati kao zastupnik u hrv. Saboru. Izrazio je važnost ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

Na kraju su dodijeljene nagrade najuspješnijim studentima, kojima je čestitao i Predsjednik Josipović.

                                                

                        Fotografiranje Predsjednika s nagrađenim studentima

Nakon svečane sjednice, u 14 sati održan je okrugli stol povodom trideset i pete godišnjice Studija novinarstva na temu "Političko novinarstvo u Hrvatskoj : tri desetljeća promjena : Tehnologija - tržište - standardi".

Gosti okruglog stola bili su Elizabeta Gojan s HTV-a, Neven Šantić iz Novog lista, Tomislav Klauški s Index.hr-a, Đivo Đurović s RTL-a, Boris Rašeta iz 24 sata i Jelena Berković, slobodna novinarka. Moderator rasprave bio je dr.sc. Božo Skoko. Raspravljalo se o stanju u hrvatskim medijima, odnosu politike i novinarstva, sve većoj prisutnosti senzacionalizma u medijima. 

                          Pozdravna riječ dekana sudionicima okruglog stola 

Elizabeta Gojan, novinarka HTV-a, citirala je Johna Swintona, bivšeg urednika New York Timesa, koji kaže kako su novinari intelektualne prostitutke, posao novinara je da uništi istinu, da izravno laže, izopačuje, omalovažava, da se na koljenima ulizuje bogatašima i da proda svoju zemlju u svojoj trci za dnevnom porcijom kruha. 

Kad je riječ o javnoj televiziji istaknula je da bi HTV trebao prestati oponašati i sustizati Novu TV i RTL, izrazila je negodovanje zbog sve popularnijeg infotainmenta.

Sudionici rasprave ocijenili su kako je izravan politički utjecaj na novinare smanjen, no sve više jača vlasnički utjecaj i utjecaj oglašivača. Sve je teže održati profesionalizam zbog tržišnih uvjeta.

                                  Elizabeta Gojan, Boris Rašeta, Božo Skoko

Zaključili su da se promijenila uloga politike u medijima, ako nema ozbiljnih medija nema ozbiljnog novinarstva.

*photos & video by Irena Firšt

Izložba "Rene Magritte i fotografija"

U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu od 16. rujna do 17. listopada 2010. godine održavala se izložba "La fidelite des images - Rene Magritte i fotografija". Zbog velikog interesa publike izložba je produžena do 31. listopada. Izložba "La fidelite des images - Rene Magritte i fotografija" organizirana je povodom belgijskog predsjedanja Europskom unijom. Pokrovitelji izložbe su Wallonie-Bruxelles International/Communauté française Wallonie - Bruxelles i Veleposlanstvo Kraljevine Belgije u Zagrebu. Na izložbi je predstavljen izbor fotografija belgijskog nadrealista Renea Magrittea. Šezdeset i jedna fotografija prikazuje život i stvaralaštvo jednog od najintrigantijih umjetnika 20. stoljeća. 

Rene Magritte (Lessines, 1898. - Bruxelles, 1967.) najpoznatiji je belgijski umjetnik 20. stoljeća, uz Salvadora Dalija najistaknutiji nadrealistički slikar. Prvu samostalnu izložbu organizirao je u Parizu 1948. godine. Kad je imao 14 godina doživio je obiteljsku tragediju, vidjevši kako izvlače leš njegove majke iz rijeke, što je utjecalo na njegovo stvaralaštvo. Jedno od njegovih djela, slika "Barbar", uništena je prilikom zračnih napada na London u Drugom svjetskom ratu, a sačuvana je samo fotografija tog djela.
U Bruxellesu se nalazi muzej posvećen Reneu Magritteu, gdje se na 2500 četvornih metara može vidjeti bogato stvaralaštvo slavnog nadrealista u svim njegovim fazama (http://www.musee-magritte-museum.be).
Nadrealizam kao pokret nastao je u Parizu 1924. godine, oslanjajući se na psihoanalizu Sigmunda Freuda, snove i tamnu stranu ljudskog uma, što se odražava u djelima nadrealista.
Fotografije prikazane na izložbi su u crno-bijeloj tehnici, mnoge od njih posvećene su Magritteovoj supruzi Georgette, koja je bila trajni izvor umjetnikove inspiracije i njegov model.  Uz fotografije, na video screenu prikazana su najpoznatija slikarska djela belgijskog nadrealista, kao što su The son of a man (čovjek s jabukom umjesto lica).
S obzirom na to da sam fan Salvadora Dalija i nadrealističkih djela, zanimalo me razlikuju li se fotografije umjetnika od njihovih djela i ima li kakve povezanosti. Fotografije na izložbi predstavljaju motive koji se prepoznaju u Magritteovim nadrealističkim slikama. Teme Magritteovih djela, i slika i fotografija, najobičniji su predmeti i banalne situacije, koje su u njemu probudile maštu, pretvorio je realno u nadrealno.
Najviše me se dojmila fotografija "Sjena i njena sjena", na prvi pogled mistična fotografija, no odaje autorov stav prema ljubavi i otkriva njegov odnos sa suprugom Georgette, njegovom muzom i inspiracijom.
 "Premda je bio skeptik u svemu i spram svega, Magritte je vjerovao u neuništivu prirodu ljubavi."  

Fotografije s izložbe:

Fotografija "Sjena i njena sjena"; Rene i Georgette Magritte

Fotografija "Promatračice"

Prikaz Magritteovih djela s videoscreena

*photos by Irena Firšt