S ruba scene/ZKM

Kako fotografkinja Mara Bratoš vidi kazalište kroz fotografski objektiv možete otkriti na izložbi "S ruba scene/ZKM" u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Izložbu organizira Zagrebačko kazalište mladih, a autorica izložbe je ravnateljica ZKM-a Dubravka Vrgoč. Izložba je otvorena 07. siječnja, a traje do 30. siječnja 2011. 25 dokumentarističkih fotografija s autorskim pečatom predstavljeno je u No Galeriji. Petogodišnja suradnja Mare Bratoš i Zagrebačkog kazališta mladih rezultirala je fotografijama kazališnih trenutaka zabilježenih u vremenu.

Zagrebački pentagram (2006.),Viktor ili djeca na vlasti (2006.),  Žena - bomba/Europa (2007.), Najbolja juha! Najbolja juha! (2008.), Polet (2008.), Sedam dana u Zagrebu (2009.), Ovo bi mogla biti moja ulica (2009.), Garaža (2010.), Buđenje proljeća (2010.) ZKM-ove su predstave zabilježene u slici.

Mara Bratoš je rođena u Dubrovniku. Diplomirala je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku za filmsko i tv snimanje. Radi kao profesionalna fotografkinja, urednica fotografije u časopisu Banka, suradnica je ZKM-a i magazina Elle. 

"Dok je fotografija umjetnost zaustavljanja, teatar je umjetnost prolaznosti. Fotografija se nudi pamćenju, teatar zaboravu." (Dubravka Vrgoč, ravnateljica kazališta ZKM)

                                   Fotografija iz predstave Garaža (2010.)                                                                          

*photos by Irena Firšt

Edo Murtić u MSU

"Osnovna osobina stvaranja jest ići gotovo uvijek ispočetka, uvijek u avanturu, neizvjesnost, radost ili razočaranje." Edo Murtić

U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu postavljena je velika retrospektivna izložba Ede Murtića, jednog od najvećih hrvatskih slikara druge polovine 20. stoljeća. U velikom prostoru MSU izloženo je tristotinjak fotografija velikog hrvatskog majstora. Kustos Branko Franceschi napravio je postav izložbe.
 Prvi put predstavljen je cjelovit opus Murtićevog stvaralaštva, od ulja na platnu, mozaika, gvaševa do emajla, crteža, keramike iz svih autorovih stvaralačkih faza. Izložba je otvorena 4. prosinca 2010., a traje do 30. siječnja 2011. godine.

Donacija Murtić čuva 1500 Murtićevih djela, a 300 djela darovala je Gradu Zagrebu. Ulica s istočne strane Muzeja, u Središću dobila je ime Ede Murtića.

Edo Murtić (1921.-2005.) rođen je u Velikoj Pisanici blizu Bjelovara. Pohađao je Školu za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Studirao je na Likovnoj akademiji u Beogradu, i na zagrebačkoj Akademiji kao student Ljube Babića. 1935. godine postavljena je njegova prva izložba u Zagrebu. Njegova djela prikazana su kroz 150 samostalnih i 300 skupnih izložbi. Prozvan je "hrvatski Picasso".

Izložba predstavlja Murtićev rad od 1941. do 2004. godine. Kronološki je podijeljena u desetljeća. Murtićeva djela su apstraktna, rijetki primjerci figurativnog stvaralaštva su njegov autoportret, slika mosta u New Yorku iz 50-ih godina 20. stoljeća. U Murtićevim slikama dominiraju jake boje, svaka slika ima snažnu poruku. Izložbu vrijedi pogledati, rijetkost je vidjeti opus djela jednog  od najvećih hrvatskih umjetnika svjetskog glasa koja su stvarana 6 desetljeća.

"Sjajna, misaono, poetski, kako god želite, napisana kritika koja znalački, doživljajno i kreativno piše o slici, izložbi, djelu slikara, makar bila i negativna - prava je kritika", Edo Murtić

                                         Autoportret iz 1950-ih, ulje na platnu

                            Vatra i zelena glava iz 1984. godine, ulje na platnu

                                        Mapa Jama iz 2004. godine, gvaš

Detaljne informacije o samoj izložbi i Muzeju suvremene umjetnosti možete pronaći na http://www.msu.hr/#/hr/18911/.

*photos by Irena Firšt

Jasna Babić u Nedjeljom u 2

Gošća jučerašnje emisije Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića bila je novinarka Jasna Babić. Jasna Babić jedan je od najistaknutijih hrvatskih novinara, bavi se istraživačkim novinarstvom. 

 Izvor njezine inspiracije su "teške" teme kao što je organizirani kriminal, mafija, korupcija. Radila je u svim novinarskim redakcijama, osim u Novom listu. Trenutno je nezaposlena, u travnju 2010. godine uručen joj je otkaz u EPH gdje je dotad radila. Za internetski portal PortalOko.hr piše kolumnu Agramer underground. 
(http://portaloko.hr/index.php option=com_content&view=category&layout=blog&id=113&Itemid=183)
Prva je još 2006. godine pisala o Fimi mediji, a u emisiji je otkrila da je podatke pronašla kao otvoreni izvor u Narodnim novinama, kako se poslovi dijele bez javnog natječaja.

Na Stankovićevo pitanje jesmo li dosadna zemlja, Jasna Babić kaže da se svašta događa, a ništa ne dogodi. 

U emisiji Babićeva je komentirala aktualnu vlast, nove ministre, ubojstvo Pukanića.

 "Ja od ministara uopće ne očekujem da rješavaju moje probleme, ja sam za njih samo jedan statistički podatak (...)"

 Smatra da je politika nečasno zanimanje jer ovisi o tuđim novcima. 

Napisala je knjigu "Zagrebačka mafija". Autorica knjige kaže kako to nije knjiga o mafiji, riječ je o jednom sudskom postupku, o načinu na koji je hrvatska država 2001. godine konstruirala mafiju.
  

Motiv Pukanićeva ubojstva

Jasna Babić pratila je tijek istrage ubojstva novinara Ive Pukanića, s kojim je nekoć surađivala u Nacionalu. Kontaktirala je državnog odvjetnika Mladena Bajića da ispita kako napreduje istraga

Ne vjeruje da je Pukanićevo ubojstvo naručila crnogorska duhanska mafija, jer je i sama pisala o duhanskoj mafiji, da je riječ o tome onda bi i ona i drugi kolege novinari već bili likvidirani zbog svojih tekstova.

"Ljuta sam na njegovu okolinu koja ga tobože obožava, a zapravo im je svejedno, ne postavljaju si pitanje tko ga je ubio, to mi nije jasno. Da je njima potpuno svejedno, da možda u ovom trenutku s ubojicom piju kavu".
Smatra da je motiv Pukanićeva ubojstva novac, da nije ubijen zbog svojih novinarskih tekstova. Za Pukanića kaže da je bio dobar novinar i sjajna osoba dok nije uspio.

Dvije, tri o novinarstvu 

Za Jasnu Babić najbolje novinarsko razdoblje bili su počeci Globusa u čijem stvaranju je sudjelovala i počeci Nacionala. Najbolji trenuci za nju su kad se list stvara, kad su kolege novinari kreativni. Iako više nije u dobrim odnosima s nekim kolegama, Jasna Babić ističe kako su te osobe bitne za njezin život i upisane u njezinu biografiju. Podupire mlade novinare, ističe Jerka Bakotina, Anu Benačić, Tinu Lakić  kao mlade nade hrvatskog novinarstva.

Cijela emisija može se pogledati online na http://hrt.hr/?id=enz&tx_ttnews[cat]=186.

Coco Chanel - The legend and the life

"Paul Valery je znao reći: "Žena koja ne nosi parfem, nema budućnost." Stoga, bio je poprilično u pravu".
                                                                        Coco Chanel, intervju iz 1965.

Biografija modne novinarke Justine Picardie o životu legendarne Coco Chanel izašla je u rujnu 2010. godine. Modna kolumnistica Sunday Telegrapha-a otkrila je mnoge dosad neotkrivene detalje iz života Gabrielle Chanel, a biografiju je blagoslovio i sam Karl Lagerfeld, direktor modne kuće Chanel. Autorica biografije napravila je intervjue sa živućim prijateljima slavne dizajnerice, zaposlenicima, rođacima. Nećakinja slavne Coco, Gabrielle Labrunie i prijateljica Claude Delay sa Justine podijelile su sjećanja na Coco. Biografija obiluje fotografijama slavne Coco i ilustracijama dizajnera Karla Lagerfelda.

                                       
     Ilustracija Karla Lagerfelda jedne od Chanelovih bijelih haljina iz 1931.g.

Gabrielle Bonheur Chanel rođena je 1883. godine u francuskom mjestašcu Saumur, postoji nekoliko verzija o njenom rođenju i kako je dobila nadimak Coco. Jedna od verzija koju je Coco ispričala je da ju je otac zvao "Little Coco". Nakon majčine smrti, Gabrielle i njezine dvije sestre Julia i Antoinette došle su u sirotište u Aubazine gdje je Coco provela djetinjstvo i mladost. 

Noć kad je Gabrielle pjevala u kafiću La Rotonde potvrdila je njen nadimak. Pjevala je pjesmu  "Qu' a vu Coco?", o djevojci koja je izgubila svog psa (Coco - ime psa), a publika ju je prozvala Coco.

Coco je imala buran ljubavni život. Njezina prva ljubav bio je Etienne Balsan s kojim je živjela u Royallieu. Najveći misterij njihova odnosa je navodna trudnoća, je li nećak Andre njezin sin, no tračevi u vezi toga nisu razjašnjeni. Muškarac koji je obilježio njen život bio je Arthur Boy Capel, Ettienov prijatelj kojeg je upoznala u Royallieu.

Modni počeci
Coco je izrađivala šešire i otvorila trgovinu u Parizu. Njezini prvi kupci bili su Emilienne d'Alencon, (kurtizana i ljubavnica Ettienea Balsana), Suzzane Orlandi i Gabrielle Dorziat. Obrt je postao uspješan i trgovina se preselila na luksuznu parišku adresu Rue Cambon, gdje se i danas nalazi House of Chanel.
1920. Coco je dizajnirala malu crnu haljinu, a 1926. godine američki Vogue  objavio je skicu Chanelove "little black dress" i Chanelova haljina postala je svevremenski modni klasik.

               Skica Chanelove male crne haljine iz američkog Voguea, 1926.g.


Chanel Number 5

1920. Coco upoznaje Ernesta Beaux-a, stručnjaka za parfeme koji je imao laboratorij u mjestu Grasse na jugu Francuske. Beaux je stvorio parfem čija je osnovni sastojak aldehyde i nazvao ga po Coco Chanel.
Zašto Number 5? Coco Chanel predstavila je svoju kolekciju haljinu 5. svibnja, 5. mjeseca u godini, smatrala je da će joj taj broj donijeti sreću.

                                               Andy Warhol, 1985.

Coco umire 1971. godine, pokopana je u Lausanne, u Švicarskoj, a njezin grob okružeje pet kamenih lavova i prekriven bijelim cvijećem, kako je i zahtijevala sama Coco. 

O slavnoj dizajnerici snimljeni su i filmovi. "Chanel solitaire" iz 1981. godine, 2 filma iz 2009. godine snimljena u Francuskoj "Coco Chanel & Igor Stravinsky" o ljubavnoj vezi slavne dizajnerice i skladatelja Igora Stravinskog, i "Coco avant Chanel" (Coco prije Chanel) s Audrey Tatou u glavnoj ulozi. 2008. godine u Americi snimljena je televizijska serija o životu Coco Chanel sa Shirley McLaine u glavnoj ulozi.

Chanelov logo, parfem Chanel 5, biseri, mala crna haljina, torbica "2.55" zaštitni su znakovi modne kuće Chanel.
Karizmatična dizajnerica ostavila je trajni pečat u modnom svijetu, i uvijek će biti primjer elegancije i sofisticiranosti i primjer ženama diljem svijeta.


"You could search forever for the whole truth about Gabrielle Chanel, and never find the last of the missing pieces; for when she cut up her history, she scattered it all around, losing some details, hiding others, covering her trail."
                                                      Justine Picardie, autorica biografije

*dijelovi knjige su fotografirani, photos by Irena Firšt 

Tko nosi ne prosi - s torbom po hrvatskim krajevima

"Ranije su cipele činile čovjeka, a danas torbice čine ženu."
                                                                             Luxury Institute, New York

U Etnografskom muzeju u Zagrebu od 25. studenog 2010. do 30. travnja 2011. može se pogledati izložba " Tko nosi ne prosi - s torbom po hrvatskim krajevima". Na izložbi su predstavljene tradicijske torbe hrvatskih krajeva iz 19. i 20. stoljeća. Autorica izložbe je Katarina Bušić. Naslov izložbe izabran je iz zapisa otočnog etnologa, svećenika Josipa Lovretića. 

Izložba je podijeljena u nekoliko cjelina: 

Mala povijest torbe, 

S tradicijskom torbom po hrvatskim krajevima, 

Muška torba-torba ženska, 

Tradicijska školska torba i neki davni đaci, 

Torba u gospodarstvu, 

Uloga torbe u običajima i vjerovanjima, 

Ornamentika i simbolika, i

Tradicija i moda.

Razvoj torbe kroz povijest odredila je potreba da se određeni sadržaj ponese sa sobom.

Torba je zauzimala važno mjesto u životu seljačkog stanovništva u Hrvatskoj tijekom 19. i 20. stoljeća. Koristila se u gospodarstvu kod obavljanja različitih poslova, zastupljena je kod muškaraca i kod žena. Nejednaka je zastupljenost u hrvatskoj tradicijskoj kulturi pojedinih područja. U planinskim krajevima torbe su u radnim i svečanim prilikama nosili i muškarci i žene. U nizinskoj i središnjoj Hrvatskoj ženska torbica se više počela upotrebljavati s prodorom građanskih elemenata u odijevanje seljačkog stanovništva, u prvim desetljećima 20. stoljeća, a muške kožne torbe koristile su se i ranije. S jadranskih otoka i uskog obalnog područja ostala je sačuvana tek pokoja ženska torbica iz 20. stoljeća.

 "Tamo gdje završava nužnost, počinje luksuz", kaže legendarna Coco Chanel. Potreba da se nužne stvari ponesu sa sobom dovela je do pojave torbi. Torba je evoluirala kroz povijest, od pletenih, kožnih, vunenih torbi kakve su nosili seljaci, đačkih "brocaka" sve do damskih večernjih torbica i skupocjenih dizajnerskih modela. Taj ženski predmet želje postao je statusni simbol.
Danas žene izdvajaju i nekoliko tisuća eura da bi u svojoj kolekciji imale Hermesovu "Birkinicu", Chanelov kultni model "2.55". 

                               Hrvatska poslovna torba dizajnerice Mine Petre

*photos by Irena Firšt

Severina u Shamballi

Severina je u petak, 03. prosinca održala promociju DVD-a "Tridesete live" i koncert u zagrebačkom klubu Shamballa. Promocija DVD-a "Tridesete live" iz beogradske Arene održana je samo za VIP uzvanike. U Shamballi se okupilo mnoštvo Severininih prijatelja, kolega i fanova. Nevena Rendeli, novinarka Nada Mirković, Ida Prester, Marijana Batinić, Petra Nižetić, Davor Gobac, Ivana Banfić, Zlatan Zuhrić Zuhra, Nenad Korkut, stilist Borut Mihalić, Lejla Filipović, Iva Jerković samo se neke od poznatih osoba koje su došle podržati Severinin rad. 
DVD "Tridesete live" sadrži snimku koncerta iz beogradske Arene, 27 Severininih hitova, 9  videospotova, karaoke, dokumentarni film "Kad se pretvorim u Severinu" i fotogaleriju. Limitirano izdanje u baršunastoj kutiji sadrži i kremu protiv bora, ruž za usne i popust u trgovinama modnog brenda Estare Culto čije je Severina zaštitno lice.

                                             Prepuna Shamballa

Nakon promocije DVD-a Severina je održala trosatni koncert. Zapalila je atmosferu svojim najpoznatijim hitovima i digla na noge vjerne fanove u prepunoj Shamballi. U potpuno drugačijem ambijentu, na klupskom koncertu Seve je oduševila sve prisutne i podsjetila naciju zašto je zovu kraljicom hrvatske estrade. 

To je bio tek njezin drugi nastup u Zagrebu, otkad je održala veliki koncert u prosincu 2008. godine u Domu sportova, povodom humanitarne akcije "Korak u život", kada je predstavila svoj novi album "Zdravo Marijo" i započela turneju. Turneju "Zdravo Marijo" Severina je okrunila nastupom u prepunoj beogradskoj Areni u listopadu 2009. godine. 

Na glazbenoj sceni prisutna od 1992. godine, karizmatična glazbenica iza sebe ima 12 studijskih albuma.  

Kao jednu od medijski najeksponiranijih osoba u Hrvatskoj, Severinu nije pokosio ni sex skandal. 

*photos & video by Irena Firšt

Otvorenje izložbe "Ivana Tomljenović Meller - Zagrepčanka u Bauhausu"

U utorak, 30. studenog 2010. god., u Muzeju grada Zagreba u 19 sati otvorena je izložba "Ivana Tomljenović Meller - Zagrepčanka u Bauhausu". Izložba je monografska, prikazuje život i rad umjetnice iz tridesetih godina 20. stoljeća. Sve materijale, fotografije i albume muzeju je donirao nećak Ivane Tomljenović Meller, zagrebački odvjetnik Marijan Hanžeković koji je svečano otvorio izložbu. Otvorenju je prisutvovalo 300-tinjak uzvanika.

Izložba je podijeljena na tematske cjeline, kronološki vodi posjetitelje kroz autoričin život od djetinjstva sve do starosti. Postavljena je u potkrovlju muzeja. Posjetitelji izložbu mogu pogledati do 31. siječnja 2011. godine.

Autorica izložbe Leila Mehulić obratila se uzvanicima riječima :  "Ivana Tomljenović Meller posjedovala je nesvakidašnju sposobnost prepoznavanja društvenih i umjetničkih trendova, pa ni njezin odabir gradova u kojima se nastanjivala nije bio slučajan. Upoznala je revolucionarni Bauhaus i Berlin, koji je bio središte avangardnog teatra, 1931. našla se u Parizu , tada žarištu nadrealizma, kojeg je godinu kasnije zamijenila za pomodni Prag, središte kubističke arhitekture i politički anagažiranih kabareta."

 Ivana Tomljenović Meller, "Koka" (1906. - 1988.) bila je kćerka posljednjeg hrvatskog bana Tomislava Tomljenovića. Pripadala je malobrojnoj skupini s područja bivše Jugoslavije koja je pohađala Školu za arhitekturu i umjetnički obrt Bauhaus u njemačkom gradu Dessau. Bauhaus je bila ustanova koja je u razdoblju od 1919. do 1933. izgradila temelje modernom dizajnu. Njezin najpoznatiji rad iz Bauhasa bila je fotomontaža "Diktatur in Jugoslawien" iz 1930. godine. Nakon Bauhausa, Mellerova je osjetila duh europskih prijestolnica, Berlina, Pariza i Praga. Osim što je bila umjetnica, Ivana Tomljenović bila je i vrsna sportašica.

                                        fotomontaža "Diktatur in Jugoslawien"

Život jedne umjetnice sažet u mape fotografija, kolaža i pisama vrijedan je dokument. 
Više detalja o samoj izložbi možete pročitati na http://www.mgz.hr/hr/izlozbe/Ivana%20Tomljenovi%C4%87%20Meller%20-%20Zagrep%C4%8Danka%20u%20Bauhausu,218.html.

*photos & video by Irena Firšt